Slučajni dnevnik

25. 1.2022.

Mira

Razmišljam o Miri Furlan. Još je rano za tu hrabru ženu Miru Furlan. Neki se ljudi još uvijek loše osjećaju kad se spomene njezino ime. Valjda imaju razloga. Njezina sudbina je poput sudbine heroina iz grčke tragedije. U čemu je njezina tragična krivnja? Sama je sebi postavljala zamke i saplitala se o njih. Nosila je u sebi tugu ovih naših prostora, nasljeđenu tragičnu krivnju. Željela je biti čovjek u nedoba i ostala sama na brisanom prostoru. Zbog nje sam ja nekoga izbrisala, to je najviše što sam mogla. Nije se željela svrstati niti na jednu stranu. Željela je raditi svoj posao najbolje, željela je glumiti. Je li došlo vrijeme da joj se oprosti taj veliki grijeh, da osjete sram oni koji su joj okrenuli leđa, svejedno jesu li šutjeli, ili pljuvali po njoj. Ranjiva, svoja, autentična postala je emigrantica, bez doma i domovine bez posla, bez ičega. Izgleda da je kod nas još prerano da se otvoreno govori o Miri Furlan, jer još ima puno onih, koji se loše osjećaju kad se spomene njezino ime. Valjda imaju razloga. Njezina sudbina je poput sudbine heroina iz grčke tragedije, iako ne znam u čemu je njezina tragična krivnja? U nasljeđu, u hrabrosti da bude sama na brisanom prostoru, da bude čovjek, radi svoj posao? Čitam njezinu autobiografiju i osjećam susramlje, jer sam u to vrijeme imala samo isječke događaja oko nje i lošu rasvjetu.

Autobiografiju je posvetila sinu.

Jako me zaokupila njezina intimna priča i mentalno i emotivno i fizički. Osjećam susramlje jer sam sada, kada je više nema shvatila koliko je patila. Autobiografija je filmična i opsežna. Sjedim tako dugo dok me leđa ne zabole. Zadnji puta me tako zaokupila Olga Tokarczuk i Knjige Jakubove.

Hoće li netko napisati scenarij za film?