21. 3. 2022. 

 Draga Eva!

 Noćas sam odlučila da ti moram svaki dan nešto napisati o sebi, jer sam shvatila da me nećeš imati prilike upoznati. Ja nisam važna toliko, ali ipak htjela bih da znaš da te se nikada nisam odrekla i da nisam imala puno mogućnosti da ti budem blizu.

Ti si Eva, prva moja unuka, dugo sam te čekala da se rodiš, a kada si nam došla promijenila sam život. Svijet je postao bolji i ljepši. Kada sam te prvi puta vidjela pronašla sam i zajedničke crte lica. 

I drugi su primijetili da sličiš malo na mene.

  Rekli su da te nikada više neću vidjeti i za mene je olakotna okolnost što to nikada meni neće dugo trajati, možda još koju godinu. 

Željela bih da znaš da nisam loša osoba i da sam pokušavala saznati što voliš, što ne voliš, štote zanima, kakve imaš interese, ali nisam daleko stigla.

   Dolazila si k nama na kratko, na nekoliko sati a to je malo vremena za upoznavanje i razumijevanje druge osobe.

Jučer je bila nedjelja i nekako okoručka je sve kliznulo u krivom smjeru. Napetost se mogla rezati. 

Pokušavala sam razgovarati s tobom ali razgovor je zapinjao. 

 Meni je jasno da je o meni ovisio razgovor jučer, kao i svaki razgovor koji do sada nismo uspjele savladati, jer mi godinama govore da ne znam s tobom, da t ne dam da govoriš. 

Može biti da zbog silne želje da ti se približim, griješim i ugušim svaki početak razgovora.

    Možda će te jednoga dana zanimati da sam ja razgovarala s puno djece različite dobi, jer mi je to bio posao. I djeca su rado dolazila k meni na razgovor.

I sada kad ovo pišem, pred očima mi je mali Josip, susjed od dvije i pol godine, koji me svaki dan zove da se dođem s njim igrati, iako se nisam posebno trudila oko njega.

  Tonka me puno pitala koga više volim, nju, ili tebe i svaki puta sam odgovorila da je pola srca tvoga, a

pola njezinoga. Meni je bilo važno da me ti prihvatiš i da mi koji puta kažeš moja baka.

Sigurno sam ljubomorna, jer baka Ana ima pravo na neograničeno vrijeme  s  tobom, a ja tek nedjeljom i to ne svaku tri sata i u njih moramo smjestiti pripreme za ručak i ručak.

Htjela sam da više sudjelujem u tvom odrastanju, da me primijetiš, da me koji puta nazoveš. Sad si već u prvom razredu, pišeš poruke, željela sam da se sjetiš i da mi barem jednu pošalješ.

Ali tvoji kažu nikada više, nikada te neću moći uzeti za ruku i povesti.

Sad sam se umorila, pisat ću ti sutra.